Ana putuje u Stihograd

Ana gradi svoj svijet iz mašte uz pomoć stihova koji pjevaju o ljepoti, dobroti, plemenitosti...zapravo, kakva je i sama naša Ančica.
Mila, dobra, pametna, plemenita, maštovita...

Kišna kapljica

Kapljica kiše,
to sam ja.

Letim posvuda

Kad padnem na tebe

okupam te sva,

drveću darujem san.

Kao kišna kap

završavam svoj let,

kad sletim na neki
prekrasni cvijet.

Knjigosaur u knjižnici

Knjigosaur u knjižnici,

jako je nestašan.

Ne voli knjige s pucnjavom,

Kada dođu djeca mila,

knjigosaur zamijeni knjižničarku

i sve manje i manje

ima dječjih knjiga.

Pogodite zašto?

Leteće slovo M

Slovo M može letjeti

kako god želi i gdje god hoće.

Od bilježnice do bloka

od mrava do mora.

Ipak, nešto ću vam na kraju reći

bilo kakvo slovo M

ne može letjeti bez mame.

Svijet oslikan Irininim riječima

Irina je još jedna od naših malenih književnica.
Njezine pjesme podsjećaju na minijature u kojima se, na malom prostoru može naći mnogo boja, slika, značenja.

NEKAD I SAD

Nekad se tkalo,

od ovčije vune

Sad se kupuje,

do mile volje.

Strpljenje im

na prvom mjestu,

cijeli dan i cijelu noć,

peru i tkaju odjeću.

To su ljudi iz davnih vremena

Danas,

nitko nema strpljenja ko nekada.

LJUBIČICA

Ljubičaste joj latice sjaje

Niče iz blistave, zelene trave

Rosa joj pokvasi ljubičastu kosu

dok sunce žuto daje joj sjaj

da blista i privuče sve nas.

Na livadi je ima svud

ljubičica ukrašava šumski put

ptice je posmatraju u letu

a drveće gleda tu ljubičastu metu.

CVIJET

Jedna mala glavica,

šareni se u travi.

Vjetar je njiše ljievo desno,

dok cvjetan joj piše,

ljubavno pismo.

Sunce je grije,

jutarnja rosa je kupa...

Tako živi cvijet

                                         sa šarenim laticama

od proljeća do proljeća.

MOJA DOMOVINA

Planeta je puna,

šarenih boja.

Sunčeve svjetlosti

Što je našu domovinu obasjala.

Ukrašena drvećem,

šarenim cvijećem.

oblaci bijeli,

nad nama se vrte.

Izgledaju ko vesela djeca,

što čekaju prvi dan proljeća

Irina H. Mehmedović

Dea u svijetu čarobnih riječi

Naša Dea ide tek u treći razred a piše pjesme kao "velika".
Svaki je njezin stih jedan maleni, književni dragulj!
Dea je posebna djevojčica. Prekrasno crta.
Njezina je mašta poput slikovnice pune prekrasnih boja.
Pročitajte neke njezine pjesme i uvjerite se sami:

Moja  mama

Dodir njezin mazi mi kožu,

Prije spavanja češlja mi kosu.

pjeva mi uspavanku

da mirno spavam,

Najveća je ljubav mama.

***

BEBA

Bebi su slatke oči

 kao loptice skočice.

Uši kao privjesak.

Mjenjati pelene stalno im treba.

Čim zaplače beba,

treba uzeti kišobran

 i staviti ga iznad glave,

 zato što beba plače

kao kišna godina.

***

NEBO IMA RASPLOLOŽENJE

Kad je nebo tužno

 kiša pada.

Kad je ljuto nebo

 grmljavina sijeva.

Kad mu se igra,

 leti snijeg, liči na sladoled.

Kad je sretno nebo

 sunce sija,

I to pravo vrijeme je

 za piknik među životinjama.

RUŽA

Ružice crvena

ti si najljepša.

U bašti se tulipan u tebe zaljubio.

Svaki cvjetić se u redu gurka

da bi te pogledao.

Čak su neki i ljubomorni

 jer nisu crveni kao ti,

ali, zapamti ružice

 nemoj se hvaliti

svako je lijep

 na svoj način.

Dalal Dea Stolica 

***

Četiri princeze promocijom svojih slikovnica obilježile kraj treće sezone rada našeg kluba

Još jedna godina druženja je iza nas. 
Ovu sezonu posvetili smo projektu "Ja sam glavni junak ove priče". 
Svi stalni članovi kluba dobili su slikovnicu u kojoj je objavljena priča o njima ili njihove pjesme i priče.
Na taj su način maleni knjigoljupci praktično naučili kako nastaje knjiga od ideje do promocije.
Družili smo se, čitali, stvarali i maštali. 
Vrijeme je za zasluženi odmor a na jesen se vidimo s nekom novom idejom koja će imati za cilj poticanje djece na čitanje.
Do tada grli vas vaša teta Knjigolina i želi vam lijep raspust, kao iz priče!