Svijet oslikan Irininim riječima

Irina je još jedna od naših malenih književnica.
Njezine pjesme podsjećaju na minijature u kojima se, na malom prostoru može naći mnogo boja, slika, značenja.

NEKAD I SAD

Nekad se tkalo,

od ovčije vune

Sad se kupuje,

do mile volje.

Strpljenje im

na prvom mjestu,

cijeli dan i cijelu noć,

peru i tkaju odjeću.

To su ljudi iz davnih vremena

Danas,

nitko nema strpljenja ko nekada.

LJUBIČICA

Ljubičaste joj latice sjaje

Niče iz blistave, zelene trave

Rosa joj pokvasi ljubičastu kosu

dok sunce žuto daje joj sjaj

da blista i privuče sve nas.

Na livadi je ima svud

ljubičica ukrašava šumski put

ptice je posmatraju u letu

a drveće gleda tu ljubičastu metu.

CVIJET

Jedna mala glavica,

šareni se u travi.

Vjetar je njiše ljievo desno,

dok cvjetan joj piše,

ljubavno pismo.

Sunce je grije,

jutarnja rosa je kupa...

Tako živi cvijet

                                         sa šarenim laticama

od proljeća do proljeća.

MOJA DOMOVINA

Planeta je puna,

šarenih boja.

Sunčeve svjetlosti

Što je našu domovinu obasjala.

Ukrašena drvećem,

šarenim cvijećem.

oblaci bijeli,

nad nama se vrte.

Izgledaju ko vesela djeca,

što čekaju prvi dan proljeća

Irina H. Mehmedović