Legenda o tuzlanskoj kozi
"Bio jednom jedan
grad. Sagradili su ga dobri ljudi ispod jedne planine. Kroz
grad je tekla rijeka. Ljeti su se svi stanovnici grada kupali na njoj ili
pecali ribe. Grad je bio poznat na daleko jer su u samom njegovom srcu, ljudi
od davnina kopali bijele, sitne dragulje. Dolazili su trgovci iz daleka kako bi
nabavili bijela zrnca i odnijeli ih u daleke zemlje.
Svi su kraljevi
htjeli biti gospodari toga grada. Kako i ne bi kada se u njemu krilo toliko
bogatstvo. Jednom je grad dospio u posjed jednog velikog carstva. Car je posalo svoje službenike u lijepi grad. Danima su službenici zapisivali, mjerili, vagali, crtali. Stanovnici grada, sve odreda dobri ljudi, čudom su se čudili njihovim velikim papirima i instrumentima.
Oko grada je rasla gusta, lijepa šuma. U njenoj debeloj hladovini, ljudi su tražili zaštitu za vrijeme ljetnje žege. Pošto su morali zapisati i izmjeriti sve što je pripadalo gradu a samim tim i caru, službenici su se zaputili u obližnju šumu.
Bilo je ljeto. Sunce je peklo kao neki veliki žuti kuhar koji se riješio ispeći brdo palačinaka za divove..."
četvrtak, 23.8.2012.
prostorije Izdavačke kuće Bosanska riječ,
u 18.00.
Pričaonica-maštaonica.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.