Jedna od književnih radionica iz našeg Kluba upriličena i na susretima pisaca u Bosanskoj Krupi

Stazama djetinjstva neki hodaju brzo, neki polako, neki je nikad ne napuste, čuvajući dijete u sebi. Oni koji su se spasili od odrastanja najljepše se osjećaju u društvu djece.
Godine bavljenja djecom, dijeljenje njihovog svijeta i pogleda na svijet, naučile su me da je dječji osmijeh najljepša konstanta za koju se treba uhvatiti čvrsto, čvrsto...